Kako je Kongres reagovao? Slučaj Maxa Primorca i mogućnost zloupotrebe lobiranja prema BiH

Lobiranje u Sjedinjenim Američkim Državama važi za jedan od ključnih mehanizama političkog uticaja, dostupan državama, kompanijama, zajednicama i političkim grupama širom svijeta. Međutim, taj mehanizam sve češće otvara pitanje zloupotrebe, naročito kada se radi o osjetljivim temama poput političkih i etničkih odnosa u Bosni i Hercegovini. Najsvježiji primjer jeste istup američkog lobiste hrvatskog porijekla Maxa Primorca, čije su poruke izazvale burne reakcije u BiH.

Primorac je pred jednim pododborom Kongresa SAD iznio tvrdnje da su Hrvati u BiH politički ugroženi, da je Bosna i Hercegovina „propala država“, te da bi ukidanje OHR-a i preustroj zemlje bili jedino održivo rješenje. Ovakve poruke odmah su odjeknule u domaćoj javnosti, jer se naslanjaju na narative pojedinih političkih aktera i dolaze u trenutku pojačanih političkih tenzija u zemlji.

Kako je Kongres reagovao?

Prema medijskim izvještajima, kongresmeni koji su prisustvovali saslušanju nisu postavljali pitanja vezana za navode o položaju Hrvata u BiH. To sugerira da američki zakonodavci nisu smatrali iznesene tvrdnje dovoljno uvjerljivim ili relevantnim za širu politiku SAD-a prema Balkanu.

Drugim riječima — saslušanje je ispunilo više političku funkciju za domaće aktere nego što je imalo realan uticaj u Washingtonu. Takva pasivna reakcija Kongresa zapravo otvara prostor da se zapitamo koliko su ovakve lobističke aktivnosti zaista uticajne, a koliko su prvenstveno namijenjene stvaranju medijskog i političkog efekta u samoj Bosni i Hercegovini.

Gdje nastaje mogućnost zloupotrebe lobiranja?

1. Selektivno predstavljanje činjenica

Lobista ima potpunu slobodu da iznese samo onaj dio priče koji odgovara naručiocu. U složenom političkom sistemu BiH to često znači preuveličavanje problema jedne etničke grupe i ignorisanje šire slike.

2. Pokušaj uticaja na američku politiku

Iako američki Kongres ne odlučuje o unutrašnjem uređenju BiH, lobistički pritisci mogu pokušati oblikovati ton i smjer američke diplomatije, čime se utiče na međunarodni pristup Bosni i Hercegovini.

3. Unutrašnje političke posljedice

Ako se lobističke poruke predstave kao „poruka iz Washingtona“, one mogu biti korištene kao argument u domaćim političkim sukobima i jačanju etničkih narativa, što dodatno produbljuje podjele.

4. Nedostatak odgovornosti

Lobisti ne polažu zakletvu i nisu dužni iznositi balansirane informacije. Zbog toga se lobiranje može pretvoriti u legalan kanal političke propagande bez stvarnih sankcija za manipulaciju ili preuveličavanje.

Zašto je ovo važno za BiH?

Bosna i Hercegovina je zemlja čija unutrašnja politika često zavisi od međunarodnih aktera, zbog čega strani lobistički pritisci mogu imati simbolički, ali i psihološki veliki uticaj. Kada se u američkom Kongresu iznesu jednostrane ili politički obojene tvrdnje, one lako postaju dio lokalnog političkog diskursa i dodatno komplikuju ionako osjetljivu situaciju u zemlji.

Primorčev istup tako pokazuje koliko je tanko tlo između legitimnog zagovaranja i politikantske zloupotrebe lobiranja — i koliko je važno da međunarodne institucije razlikuju objektivne analize od jednostranih narativa.

Zaključak

Slučaj Maxa Primorca ne govori samo o njegovim porukama, nego o širem problemu: kako se lobiranje može koristiti za političke ciljeve koji nemaju puno veze sa stvarnim stanjem u BiH, već služe unutrašnjem političkom marketingu i jačanju etničkih pozicija. Kongres SAD, čini se, u ovom slučaju nije pridavao veliku važnost iznesenim tvrdnjama — ali njihov odjek u domaćoj javnosti pokazuje koliko ovakav vid lobiranja može biti osjetljiv i potencijalno manipulativan.

Bosni i Hercegovini, kao zemlji u kojoj su političke tenzije stalno prisutne, potreban je oprez i sposobnost prepoznavanja političkih narativa, posebno kada dolaze iz međunarodnog okruženja i predstavljaju se kao objektivne analize ili briga za pojedine narode.